Prošlo je točno godinu dana od prvog zatvaranja škola radi sprječavanja širenja kovid virusa. Iako smo tada mislili da će ta situacija biti samo privremena, evo nas i u novoj školskoj godini, u novim razredima i s više staža u virtualnoj nastavi. Tijekom navedenog razdoblja, nekoliko smo puta bili primorani biti u samozolaciji i sudjelovati u virtualnoj nastavi i svaki puta odradili bismo to što najbolje možemo, ali ipak volimo svoju živu školu.

Razgovarala sam s dvoje učenika o virtualnoj nastavi, a njihove dojmove možete pročitati u nastavku.

Pozdrav, Petra i Gabrijele! Petra, učenica si sedmog razreda, kakvi su tvoji dojmovi o virtualnoj nastavi, a obzirom na to da se približavaš upisima u srednju školu, a kakvi su tvoji, Gabrijele?

Bolja mi je nastava uživo.

I meni je bolja uživo.

Jeste li imali kakvih poteškoća, što vam je najteže u takvom obliku nastave?

Uf, bol, a teško je bilo jer je bilo dosadno i nismo uvijek razumjeli sve zadatke.

I meni je bilo dosadno, bolno mi je bilo sjediti za stolićem i nisam baš sve razumio, nisam imao prijatelje ispred i iza da ih nešto upitam, a najteže mi je bilo stalno sjediti za računalom i lajkati odjave učitelja.

Koliko ste vremena provodili uz tehnološka pomagala/uređaje?

Oko sedam sati.

Dosta sam dugo dnevno provodio uz računalo.

Je li vam se činilo da je previše zadataka i zadaće?

Da, naravno, no toga je uvijek previše.

Činilo mi se da je puno zadaće jer u školi sigurno toliko ne pišemo i rješavamo, više slušamo učitelje i jedno druge, raspravljamo, razgovaramo.

Postoji li nešto što vam je bilo lagano u virtualnoj nastavi?

Videopozivi, definitivno.

I meni videopozivi, komunikacija uživo.

Postolji li neki smješni događaj koji vam se dogodio tijekom virtualne nastave, nekakva nezgoda?

Ništa posebno, ponekad bude smiješno kada učenici ispituju učitelje što treba, a sve piše na vrhu.

A kod nas kada neki krenu odgovarati na neku objavu od prije, ali nije bilo nikakvih događaja uopće, samo rad, rad, pisanje.

Što se dogodi ako ne stavite famozni lajk na objavu?

Ja sam zaboravila nekoliko puta, ali nije bilo neopravdanih jer bih radila i javljala se tijekom sata pa bi učitelji znali da sam prisutna.

E, meni se dogodilo nekoliko puta da sam zaboravio pa se nastavnica ljutila na mene (neću reći koja, pozdrav, nastavnice ) jer nisam pažljivo čitao.

A kada se radi o predmetima, koji vam je predmet bilo najlakše odrađivati, a koji najteže?

Meni Geografija, definitivno, najlakša je jer imamo odličnog nastavnika i slično radimo i na satu, a najteži Likovni.

Meni je Matematika bila najteža jer se moralo dosta pisati i još bismo i zadaću dobili, a najlakši mi je bio Tjelesni jer se volim baviti športom.

Imate li kakav trik, pomoć za sve one koji su trenutačno virtualno?

Ne baš, treba se samo organizirati kao da smo u školi.

Recimo, ja sam znao imati tijekom videopoziva zaljepljene papiriće s odgovorima oko ekrana, kao šalabahter (nadam ne sa ovo ne čitaju učitelji ).

Biste li voljeli da virtualna nastava bude češće?

Ja ne bih, nikako, mislim da je svima lakše u školi i još uz to vidjeti i prijatelje.

Ni ja ne bih opet online nastavu, zanimljivije mi je družiti se u školi s prijateljima.

Na kraju razgovora mogu i sama zaključiti da zaista nije lako, no gledajući sav trud koji ulažu i učenici i učitelji znam da ćemo izvući iz ovoga najbolje i zaći iz svega ovoga s nekim novim iskustvima. 

Magdalena Šupica, VI. razred, OŠ Dragalić

Ožujak, 2021.